|
designed by kolundzija corporate
|
|
Medjunarodni radni volonterski kamp: Fotografije Medjunarodni radni volonterski kamp “ YOUTH FOR LIFE “, Motajica ’06. 15.07.-25.07.2006. Organizator: NVO “ MILENIJUM “ Srbac i Omladinski savjet opstine Srbac. Broj ucesnika: 23 ( 11 volontera iz Njemacke, Austrije, Francuske, Holandije, Belgije, Madjarske ; 2 volontra iz Banjaluke ; 10 volontera iz Srpca )
Fany land
I dok svi, kako ljudi, tako i drzave zele u “ Evropu “, “ Evropa “, je dosla kod nas. Tiho, skoro neprimjetno. Smjestila se na padine planine Motajice u selu Gornja Lepenica, nedaleko od Srpca..Dosla je sa neznanjem, dozom straha, pa i podcjenjivanjem.Ocekivala je pustos, cemer, glad...Ali ne bi tako.Jedanaest volontera koji dodjose iz dalekih nam evropskih zemalja, bi zaprepasteno.Ne samo da nismo kanibali, kako nas zamisljase, nego smo cak jeli viljuskom i nozem.Nije bilo ni mina koje su zamisljali, sve je bilo normalno! Docekasmo ih, domacinski, onako kako mi to radimo- domacom sljivovicom. Ta rakija kasnije ce postati nesto kao “ muza “ medjunarodnog radnog volonterskog kampa” Mladi za zivot “ Motajica’06. Cak je i izvjesni francuski volonter Tristan prozvan Krsto , jer svaki put kad bi pio rakiju prekrstio bi se i prekrstio bi flasu iz koje bi pio, kako se kod nas to obicava.Poslije tog eliksira, svi smo se najcesce ujutro lijecili domacim kiselim mlijekom i pitom sirnicom, sto nam donosise gostoljubivi ljudi iz sela Gornja Lepenica.O toj gostoljubivosti necu pisati,jer se to rijecima ne moze opisati. To se treba dozivjeti!Volonteri su bili odusevljeni ne samo ljudima, nego i prirodnim ljepotama nase opstine. Divili su se Motajici, Bardaci,Gradini...Ali i kritikovali i bili zaprepasteni nasom ne brigom za ove blagodati prirode.Ne mogu shvatiti da tjeramo ptice Bardace, sjecemo stogodisnje hrastove Motajice...Ne mogu ni ja shvatiti, ali necemo o ruznim temama, nastavimo s odusevljenjima. Subotnji izlazak je za njih bio pravo otkrice. Ludnica. Prelijepe djevojke, veselje, dobra zabavna muzika, a narocito narodna..Njemac Kristijan sutradan nije mogao vjerovati kako mu je bilo dobro i stalno nas je zapitkivao-kako to da u Srpcu zivi 5000 stanovnika, a subotom navece ih izadje 8000?!Rekao je i da je nasa zemlja “ Smjesna zemlja “ i da je “ Diznilend za odrasle “!Nista nije mogao da razumije, samo je govorio “ Srbi samo spavaju i piju “. Ipak i nije bas tako. Malo i radimo. Na kampu smo radili svaki dan od 10 sati do 15 sati.Puno, i previse. Uspjeli smo, opet uz pomoc majstora iz sela, Duska, izgraditi i urediti izletiste u zaseoku Durova, gdje je kamp i bio smjesten. Ostavili smo ga u amanet izletnicima, lovcima, slucajnim prolaznicima, da ga cuvaju, uredjuju i dogradjuju.U poslijepodnevnim satima su odrzavane edukativno-ekoloske radionice, a u vecernjim satima svirke i druzenje. O padanjima s krova, rodjenim ljubavima, nabijanju pilica na razanj i drugim anegdotama necu ni pisati. Neka to ostane izmedju nas. Necu, jer zelim se svi mladi ljudi ukljuce u rad omladinskih organizacija i da sami dozive ovakva iskustva. P.S.Jos jednom bi da se zahvalim Marku-covjeku entuzijasti. Covjeku koji je toliko toga uradio za Lepenicu. Nadam se da ce mu dolazak medjunarodnih volontera biti podsticaj da istraje u svom radu. Koordinatori projekta: Milan Petkovic i Sanela Anicic Ovim putem zelim da se zahvalim nacelniku opstine Srbac- Mirku Kojicu, koji je podzao nasu ideju i obezbjedio sredstva za odrzavanje kampa. Zelim da zahvalim i ostalim sponzorima koji su nas podrzali, a to su:
|